Marijana Staneković strast prema organizaciji poslovanja pretvorila u vlastiti konzalting biznis za ISO standarde

Cijeli članak se originalno nalazi na http://www.womeninadria.com/marijana-stanekovic-iso-standardi/

Ovdje ga prenosimo u cjelosti.

Marijana Staneković vlasnica je tvrtke Marinorm d.o.o. i trenutno radi na ISO projektu dobre proizvođačke prakse u jednoj proizvodnji eko kozmetike, dok je njezina tvrtka, sa sjedištem u Varaždinu, registrirana za savjetovanje u vezi ISO normi.
Marijaninoj dvogodišnjoj samostalnoj karijeri prethodi bogato korporativno iskustvo koje joj je pomoglo da zaokruži čitavu priču vezanu uz ISO standarde, ali i nauči puno o međuljudskim odnosima i komunikaciji.
Odmah po završetku Prehrambeno biotehnološkog fakulteta Marijana se zaposlila upravo u jednoj velikoj varaždinskoj korporaciji. Nakon godinu i pol rada tamo shvatila je da njezin mentalni sklop i iskustvo ne odgovaraju poslovanju tvrtke novi posao pronalazi u jednoj maloj obiteljskoj kao tehnolog u proizvodnji te ostaje trudna i odlazi na sedmomjesečni porodiljni dopust. S obzirom da je bila upoznata sa svim detaljima proizvodnje, Marijana se nije slagala s nekim etičkim načelima tvrtke, što rezultira time da nakon prekida porodiljnog javlja gazdi kako misli da nema smisla da nastavi raditi za njih te nakon sporazumnog razlaza kreće dalje.
Ukazala joj se prilika u jednoj farmaceutskoj tvrtki na poziciji voditelja, a kasnije i direktora osiguranja i kontrole kvalitete, a dijete ostavlja na brigu suprugovoj majci, kojoj je radi toga neizmjerno zahvalna.
„To mi je bio posao iz snova, koji me ispunio i profesionalno i intelektualno. S obzirom na prijašnja iskustva, pokazalo se da posjedujem strast prema organizaciji poslovanja prema pravilima i propisima, gdje svaka stvar mora biti na svome mjestu te sve skupa usuglašeno u cijeloj tvrtki. Kroz sav moj dotadašnji poslovni vijek kontinuirano sam se susretala s ISO normama, standardima kvalitete i dobrom proizvođačkom praksom, to jest kontinuitetom kojeg bi svako poslovanje u tvrtki trebalo osiguravati“, ispričala je Marijana koja se izvrsno snašla na svom novom radnom mjestu.
No, nakon tri godine rada, počinje osjećati da za nju postoji još poslovnih izazova i nešto više, pa upisuje stručni postdiplomski iz upravljanja kvalitetom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te odlučuje i promijeniti radno mjesto.
Odlazi na poziciju auditora (inspektora za kvalitetu) u jednu certifikacijsku kuću gdje je imala priliku pristupiti drugoj strani cijele priče vezanoj uz ISO norme, odnosno postati osoba koja minimalno jednom godišnje ide u svaku pojedinačnu tvrtku koja je u tom trenutku certificirana prema sustavu za upravljanje kvalitetom i provjeravati na koji način taj sustav funkcionira.
„Upravo s tim dijelom moje poslovne karijere zaokružila sam cjelinu priče o ISO normama koje sam imala priliku primjenjivati prvo u organizaciji, a potom i neovisno kontrolirati njihovu primjenu u drugim tvrtkama. Sve to izuzetno je doprinijelo mom osobnom razvoju i osviještenosti o tome kako danas tvrtke u Hrvatskoj funkcioniraju. Zanimljivo je u mom poslu što u par sati razgovora s različitim osobama na različitim funkcijama dobijete kliničku sliku cijele jedne organizacije. Nakon toga možete donijeti mišljenje o tome gdje se ta tvrtka nalazi na određenom području ISO standarda i kako joj naći priliku da i dalje razvija svoje poslovanje. To je nešto predivno“, objasnila je Marijana koju je to iskustvo kako i sama kaže jako obogatilo. I upravo joj je to ono bilo ključni motiv za otvaranje vlastite tvrtke.
Prvo odlazi na porodiljni s drugim djetetom, a kako je to bilo 2008 g., vrijeme kada je gospodarska kriza uzela zamah, u njezinoj je tvrtki došlo do restrukturiranja, pa su joj nakon povratka s porodiljnog obavijestili da je ostala bez posla.
„S obzirom da je moj suprug također poduzetnik i ima informatičku tvrtku, zapošljavanje kod njega bila je jedina realna opcija dok ne podignem mlađe dijete do vrtića, a starije do škole i nekog stupnja samostalnosti. Tako da sam naredne tri godine bila isključivo domaćica i majka, što mi se u stvari jako sviđalo jer sam se posvetila djeci, posebno jer sam se prerano vratila na posao nakon prve trudnoće“, povjerila nam je Marijana koja je ipak u jednom trenutku, kada su djeca malo odrasla, odlučila staviti točku na i te se vratiti poslu. Uz sigurnost i zaštitu tvrtke supruga, ipak je odlučila iskoristi svoje znanje, u međuvremenu završeni poslijediplomski studij i iskustvo, te izvidjeti što ju čeka na tržištu.
Tvrtku pokreće u veljači 2014 godine te priznaje da početak nije bio niti malo lagan, no ipak nije posustala. Za start biznisa nije trebala previše financija, pa je tako podigla novce s bankomata i otišla u javno bilježnički ured i banku te na taj način obavila registraciju tvrtke. Ostalo što joj je trebalo za rad, bili su iskustvo i računalo.
„Nije se bilo niti malo lako vratiti na posao, pogotovo s obzirom da je konzultantski dio biznisa u ovoj branši preko 90 posto orijentiran na muške kolege, pa sam jako teško došla do prvog klijenta. Nisam imala nikakve veze, ništa složeno niti dogovoreno. Taj prvi korak, od otvaranja tvrtke pa do izdavanja prvog pravog računa, bio je jedan od najstresnijih perioda u mom životu. Kucala sam na mnogo vrata, padala u očaj, pitala se što mi je to trebalo, bilo je to kritično razdoblje u životu, ali je prošlo“, iskreno je ispričala Marijana.
Posebno se osvrnula na problem mentoringa jer bi joj i samoj u tom razdoblju života dobro došao mentor, s obzirom da o vođenju biznisa nije znala ništa osim što je imala svoje, tehničko znanje i iskustvo.
„Prvog klijenta dobila sam nakon otprilike 4 mjeseca. Od posustajanja me držala jedino razmišljanje ako svi drugi mogu, mogu i ja. Netko će ipak jednog dana prepoznati moje znanje i iskustvo . Nedavno sam pričala sa svojim prvim klijentom s kojim i dalje surađujem, na temelju čega su me uzeli. Rekli su mi da sam bila sigurna u znanje i zračila sam uvjerljivošću, iako sam se sva tresla s grčem u želucu od treme, na tom prvom sastanku s njima“, otkrila je Marijana.
Danas uglavnom radi s manjim tvrtkama, uz nekoliko velikih iznimki, a tvrtke su uglavnom različitih djelatnosti – od trgovine uredskom opremom i proizvodnje u prehrambenoj i povezanoj sektorskoj industriji pa do informatičkih usluga i projektantskih ureda. Glavninu posla, osim uvođenja ISO normi čine stručni seminari na istu temu. Za iduću 2016 godinu u planu je veliki edukacijski projekt s partnerskom tvrtkom.
„Moj zadatak je ISO standarde uklopiti u svakodnevni rad tvrtki s kojima surađujem. Definiram pravila i upute prema ustaljenoj metodologiji te tvrtke. Na primjer, u industriji u kojoj se proizvodi jedna krema dokumentiram postavljeni način proizvodnje, opišem tehnološki slijed i kontrolne točke, definiramo dokumentaciju te sve povežemo sa zakonskom regulativom. Uzimam u obzir i povratnu informaciju kupca te kreme, odnosno koliko je njegovo zadovoljstvo, a potom uzimam u obzir i koliko je zadovoljstvo proizvođača kozmetike s njihovim dobavljačima. Cijeli taj lanac vrijednosti čini dobru proizvođačku praksu u toj tvrtki“, opisala nam je Marijana svoje trenutne radne zadatke.
Posao vodi iz kućnog ureda, smještenog u njezinoj spavaćoj sobi koji počinje s radnim vremenom kada djecu otprati u školu, a zatvara se kada mora skuhati ručak i baviti se opet poslijepodne roditeljskim obavezama. Opet kreće s radom kada djecu pospremi na spavanje. Sve dobro funkcionira, tvrdi ona, jer većinu posla i tako obavlja na terenu.
Kao poduzetnica vidi velike prednosti u daljnjem profesionalnom i osobnom razvoju kroz nove projekte, prvenstveno jer uživa u tome što radi, pa joj nije teško držati se zadanih rokova i ne osjeća nikakav pritisak. Sretna je što može komunicirati s ljudima, razmjenjivati ideje i mišljenja, a ono najbolje je što ponekad, i za vrijeme radnog vremena može otići s kolegicom na miru popiti kavu ili na neki networking event organiziran u Zagrebu, nakon čega uvijek nastane neka ideja ili nova poslovna prilika. Sve je moguće kad vam obitelj pruža podršku i ohrabruje, kaže Marijana.